Vladimir Stojnić
arhitektura povratka
***
u senci se nalaze mikroskopske note uvertire,
zrnevlje što bacača održava u prostoru.
možeš je posmatrati kao katetu ili talog
tela na projektoru popucalih fasada.
za sebe kaže da je rezultat prevođenja ploti,
transliteracija sa neizbežnim ostatkom i još
kaže da je krajičak duše što uvek ostane na drugoj
strani pravopisa, oltara i referentnih sistema.
kada dođe vreme vratiće se unutra i
onda ćeš je nositi po predgrađima, hraniti
dokazima i zemljom što narasta dole u tebi.
***
kamen što se baci u vodu
da napravi krugove. koncentrične
talase što šire vest, šifru svesti
ili pramen pisma na zidu pećine.
takav kamen može da se vrati
u ruku koja ga je bacila. u glavu
što ga je smislila. tamo će
postati kameni mozak. novi mozak
što ćuti i čeka.
***
davno zaboravljena
u podnožju grla
nabira se rečenica.
na jeziku glasnih žica.
na jeziku biologije.
to je postupak
obrnut od malarmeovog.
nešto narasta sa druge strane.
u stvarnosti dakle.
u kauzi ili
mraku nakupljene
tišine. povratak sveta koji
možeš da pipneš.
***
kada ih skinu sa dnevnog reda
tačke propadnu u zemlju.
tamo zaboravljene, mere gustinu
i elemente potonulih tlocrta.
zdravi su višak potrošene stvarnosti.
nakon postupka reciklaže
vraćaju se u snažnom telu
tek izniklog propisa.
i opet se otključavaju
zarđale kapije. premeravaju
šake i lobanje. utvrđuje poreklo
zapisa na koži i zapisa u vazduhu.
***
iza ugla je svet koji propuštaš.
čovek što puši i čeka, neka kola se mimoilaze.
tamo dole su otvorili market, bljesne neon u noći.
to su stvari nezabeležene tvojim okom, mapama
i aparatima. ali one imaju svoju tačnu sumu.
ne mogu se poništiti kada dođe vreme
za prebrojavanje i podvlačenje crte u tami.
sediment su što će ti se vratiti kada kreneš
na neki put ili preko ulice po cigarete.
***
pokreti ostanu u sobi
kada saučesnici izađu
u druge živote.
saplićeš se o iščezle ivice pokreta
kao o ispreturani nameštaj.
crtaš mape kroz sopstvenu kuću.
ne uspeva ti da se prisetiš
ko je gde stajao.
ta su mesta sada utvrđena
i neprobojna. ona imaju
svoju arhitekturu i svoje razloge.
to je povratak ovom prostoru
kakav je bio. prihvati ga kao
nedostatke tela koje nosiš.
***
posmatrač piše na jeziku čula.
dodiruje svet vrhovima prstiju.
posmatrač se podrazumeva.
kada zgužva papir promeni se
beskrajno mali procenat nekog
totala. u retkim slučajevima
posmatrač može da napusti tekst.
bude stvar za dodirivanje ili pogled.
povrati davno izgubljenu
upotrebnu vrednost.
Vladimir Stojnić je rođen 1980. godine u Beogradu. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Beogradu 2005. godine. Poeziju, kratke priče i književne prikaze objavljivao je u brojnim domaćim književnim časopisima, dnevnim listovima i zbornicima. Pesme su mu prevedene na poljski i francuski jezik. Dobitnik je nagrade Mladi Dis za najbolji neobjavljeni pesnički rukopis u 2008. godini. Objavio je zbirku pesama Vreme se završilo (Gradska biblioteka Vladislav Petković Dis, Čačak, 2008). Prevodi poeziju sa engleskog jezika i uređuje poetski blog Jurodivi. Živi u Zemunu.
