Sonja Jankov
Poezija skrivenih pogleda
(VI soneta)
I
pažljivo i bez grafičkih proračuna o udaljenosti senke od bedara,
&okrinih engrafija raspolovljenog ekrana [na] kom se čini vidlji-
vim senka koje bacaju golubijeplava pleća minula niz tihe trepa-
vice i postajući osvetljena katalogom fotografija sa zida koje os-
vetljavajući telefonski gajtan koji ih razdvaja stvarnijim još čine
zvuk njenih reči : Imgard i Zifrid, da, Slike sa izložbe, nestajući
kao uobičajeni koraci na pešačkom prelazu od pre toliko god[-
ina] napola između susreta i odlaska ka mnogoprozorskim zido-
vima što re/flektujući svetlost podvlače zvuk koji prolazi ispod
njenih koraka i norveški predeo : čineći joj sada hod plavljim ši-
reći [se] ka pokrivenim ekranima u praznoj noćnoj bolničkoj so-
bi zastakljenih neonskih svetala i Godardova poezija daje njenoj
narandžaste odjeke kro/niz prozore, dalje, niz ulice, do onog me-
sta kod Hamburga gde Ajnštajn prelazi Labu u samo 3 rečenice,
II
površinom, kao biće svetlozelenog srca.
voleo. biće gledanja čija jedina negativ-
na misao i pojava postoji kao odsjaj na
staklu kamere obskure i tad vidi kroz 5
minuta, u prošlom davnom vremenu da
da ‘d’ nije popravio veš mašinu jer [ni]-
je štampač ubrzao dva reda / u sekundi
hamleta mašine i kad kralj staje između
don karlosa i maske, testirajući tu plavu
kameru za viđenje portreta & koji impli-
citno razdvaja <levu i > desnu stranu, i
[ni]jedan događaj, sad, nije ni manje ni
više od bilo koje slide - show projekcije
na ekranu nepovezane sa tom štampom,
III
i „gledajući prozore bolnice kroz žutu maglu“ zašto. nije prošao da-
lje ja bih svakako stigla kući i odmah telefonirala Heissenbuttelove
Topografije su podjednako neosetljive prema oku koliko. od ambu-
lantnih kola koja su se pojavila prvo na kraju :ove: ulice, a zatim na
kraju onog stiha; pa ponovo na kraju naredne ulice. prešla ju je. da.
videla sam je. jesi li siguran da je o tom filmu govorila. most je bio
gvozdeni. sećam se tačno kako je odsjaj sa njega izgledao kao da je
svetlost padala sa njega na kupole zgrada. ne da je d\o/dlazila kroz
oblake. možda maglu. kao i belilo papira ispod šelaka početkom fe-
bruara, kad izgleda svetliji „greške svetlosti bez posledica“ prosipa-
ju se iza prozorskog okna. ne, nije film bio u pitanju tad. DasEwig
Weiblicheziehtunshinan. tekst, ali je imao dve crte ispod prvog i
poslednjeg pasusa, z nam. nije tamo : zvučim kao pokvarena traka.
noćna ulična svetlost joj je bliža. čujem, uzimaš čaše, led, pažljivo,
IV
okrnjene ivice kockica leda rasipaju se po stolu ri-
tmom un coup de dés jamais n’abolira le hasard,
paralene snežnim. prelamajuću rečenice što se po-
javljuju između tih istih marginalija stranice inter-
punkcijom. & jedna tačka ih čini dvodimenzional-
nim automobiliskim farovima u noći. dok prelaze
most. ravan. beo. nosača vertikalnih, pod ┴ pra-
vim uglom. nosači mosta erazma u roterdamu su
kosi, / spajajući \ i dok je na njemu, apәlg svoj
odraz ispod. ¿ možda. - ∞ < x < ∞ : ko bi mogao
znati. videti na sve moguće načine. do poslednjeg:
№ 333, a od tada i prvog trena i udisaja, nervnog
impulsa koji mozak osiromašenog prisustva kise-
onika dobija o izloženosti neonskom svetlu iznad.
njihovi silasci
naši dugi silasci su obasipali odzvonjavanja odskoka
ledenih kockica □ ▫ okrznutih na svakom drugačijem
ćošku koji je i dalje prelamao svetlost tokom treptaja
oka između kadrova, koji [ne] bi obuhvatili južni deo
grada koji se vidi samo iz voza kad se odlazi iz njega
kako ga ranije nismo videli, oni plakati kad se ide ka
severu trsta sadrže te iste nepravilnosti u sklapanju
ivica kao i ove zgrade, tramvaj je išao samo do onog
mesta gde smo silazili dišanovim fragmentima vida
hvatajući svojim narandžaste odsjaje noćnog neba na
pokislim kupolama koji su i njima izgledali poznato
bez paralela sa mesecem, taxijem ili kartom za metro
neviđenoj u prorezima sna kroz binarnost fotografije
lifta otvorenih užadi i nas, ispod, u kocki, izduženoj
crtež psa
skrećući √ neplanirano u pogrešnom vagonu na momenat
se gubi svaki solipstizam ┐a gvozdeni lukovi železničke
stanice sa tlom čine ravanº koja prөlazeći krøz nju posta-
je granična razlika između fragmentarnih slika pravouga-
onih oblika u pokretu : oni iznad kojih se vagon kreće sad
se samo čuju u blagom hučanju : oni na pokretnim stepe-
cama vodeći ka izlazu ispod stopala i pogleda nestaju u je-
dnoj liniji sve bližoj ulasku u ulične fragmente ze-
lenih svetala – refleksija sa zastakljenih armatura – belih
linija na asfaltu – njuške * nekog psa na spoljnoj strani
desne šake – leva stavlja x x novčić u automat pored
bicikla – miris kafe sa v د leve strane meša se sa
žutim krinovima koji u ....../ celofanu padaju svi pred
točak bicikla – pas se tad ε з okrene ka zvuku voza
ﻉQ \ 3
Sonja Jankov je rođena 1985. godine u Novom Sadu. Apsolvent je na odseku za komparativnu književnost sa teorijom književnosti. Dobitnica je stipendiranog boravka na Karlovom univerzitetu u Pragu za 2008/09. školsku godinu. Izlagala je na više kolektivnih izložbi, uključujući propratnu izložbu Endija Vorhola 2006. godine i Noć muzeja 2009. Objavila je zbirku poezije Impresionistički kadrovi u ediciji Prva knjiga Matice srpske 2008. Eseje o teoriji i susretima vizuelnih umetnosti i književnosti prezentovala je zahvaljujući skupovima mladih Slavista u Zagrebu i Beču. Ilustrovala Tragove duše, zbornik radova članova Savezа književnika u otadžbini i rasejanju, 2007. godine.
