Igor Isakovski
Žedan oktana i dima i duvana i asfalta
Slučajno upamćen broj hotelske sobe
kod, šifra, lozinka za put kroz šumu značenja –
tako mi se otkrio tvoj ključ na nekoj recepciji
zgrabio sam te za ruku, u drugoj sam nosio tvoju drugaricu –
nismo znali koliko ćemo hodati i gde ćemo stići
u meni je ostala percepcija ulaska –
u sobu, u tvoj krevet, u tebe
u tebi je ostalo izlaženje iz mog života –
nešto čega se ne možeš osloboditi do dana današnjeg
zgrabila si me za dušu, kao da pružaš ruku ispod vode –
moram sam biti i telesan da ne bih nestao bestraga
18.08.2008, 01:33
Sv. Stefan, Ohrid
Cvrčci raspojasani pored jezerske obale
ovo je jezero mog detinjstva –
slika svetlosti u ranim jutrima
ovde sam upecao prvu ribu –
prvi put sam dotakao dubine nevidljivog
ovde sam sada, spor i pospan –
pun stihova, pun muzika
sa svim ručnim oružjima, sa obale pucaju cvrčci –
kakofonija sećanja, vašar mirisa
nema turista, nema buke, nema nikoga –
čuvam jezero za sebe, sa čitavom armijom cvrčaka
18.08.2008, 01:42
Devetnaest godina u kojima ipak nisam umirao
hronologija pijanstava i ljubavi –
dnevnik jednog prilično dobrog života
metronom na vagi života –
zore sa kosom u ustima, noći pune bolne usamljenosti
kalendar od potoka samotnih godina –
mirne večeri u kojima sam tiho srkao ambrozije
sekunde u tihom jurišnom naletu –
popodneva u kojima sam umirao kao larva
jedan crv trena koji je dovoljan za spoznaju –
ipak živ, ipak lud, ipak svoj, gord na sebe
18.08.2008, 01:56
Umnoženi ženski glasovi i uzdasi i stenjanja
gori vatra kao šumski požar u makedonskom letu –
nema vode koje će ga ukrotiti, nema sna u ognjenim noćima
sunce mi bije u čelo –
iza zatvorenih očiju gledam sazvežđa
po meni i po vama, pala duboka noć –
ljubimo se tajno i brzo, kao kradljivci
vremenu ne pridajemo značaj –
sve dok nas ne razdani ogoljene
i misli krijemo od sveta –
uzdišete i stenjete i pevate mi, dok u vama ističem
18.08.2008, 02:32
Zatamnjeni mesec i debelo sunce i svetlucavi vetar
kroz krošnje zelene sunce debelo –
miluje mi kožu, od mene kulu tišine čini
pevam kroz zatvorene usne –
gutam vatru, drobim slonovaču
od bljeskavog vetra palim vatromete –
u tišini lebdim sam i zadovoljan
iz kuhinje me zove piće –
mesec tamni, svet se smračuje
točim kao za čitavo naselje pričest –
smeša od nesanica, vatrometa i kostiju prosuta sa vrha kule
18.08.2008, 02:44
Utihnute munje i usahli bljeskovi i nemi zrikavci
umire leto i ništa neće spasiti godinu +
tiho je i suvo, mirno kao nakon sahrane
utihnule su munje u reci +
princ se uneredio po svojoj metafori
usahle su svadbe i poplave i bljeskovi +
postavili smo krst ponavljanju
carski su se mravi međusobno pojeli +
za smrt stvoreni pogani se nakoti namnožiše
u glagoljivim glagolima i promišljenim imenicama +
u visokim suvim travama, spavaju nemi zrikavci
18.08.2008, 02:57
Tuđi stihovi i priče i romani puni tuđih života
želim otići i početi sve iznova +
izgubiti se u gomili da me niko ne gleda
želim gledati samo tamu i zalutale zvezde +
kada zatvorim oči, želim tonuti u prazninu
želim pobeći od tuđih rukopisa i tuđih dahova +
kada se probudim, želim mirisati na sebe: alkohol, duvan i ženski sokovi
želim pisati bez pomisli na tuđa pisma +
ne misliti da li mi je nešto tuđe, kao iverak u prstima, uletelo u rukopis
puno nešto želiš, isakovski, trabunja mi đavo na uvo +
stavljam krst i njemu, jebenom prokletniku bez pametnijeg posla
18.08.2008, 21:57
Loše pročitana poezija loše proživljena muza
(kratko putovanje planinom nizbrdo u letnju noć bez vazduha
srkanje oktana i vode i dima i duvana i asfalta i mesa)
silazim sa planine, raskopčan i besan +
žedan vode, ljubavi i ljudskosti, nema vazduha na planini
žedan oktana i dima i duvana i asfalta +
ispod mene drhti grad kao preokrenuto nebo
veselim se kod prvog smetlišta, plešem bolnim nogama +
ulazim u civilizaciju punu smrada i dvonogih zveri
pobegao sam od loše pročitane poezije i sada se punim +
sendviči sa suvim mesom i loše proživljena muza
točim se vodom i nikotinom, palim cigaretu usred pumpe +
ruksak mi je pun alkohola, pumpa ne eksplodira
18.08.2008, 22:44
sa makedonskog preveo Igor Isakovski; redakcija prevoda Josip Osti i Vladimir Stojnić
Igor Isakovski je pisac, pesnik i prevodilac, rođen 19.09.1970 u Skoplju, Makedonija. Završio je studije Svetske i komparativne književnosti Univerziteta Ćirila i Metodija u Skoplju. Magistrirao je u Centru za Europske studije (Rodovi i kultura) u Budimpešti. Radio je i kao televizijski i radio voditelj i bio član uredništva u nekoliko časopisa. Osnivač je prvog makedonskog e-časopisa: „Blesok – književnost i druge umetnosti“, http://www.blesok.com.mk. Radi kao glavni urednik u svojoj izdavačkoj kući Blesok, i kao web-dizajner, grafički urednik i IT savetnik.
Objavio je knjige: Pisma (Писма), roman, 1991; Crno sunce (Црно сонце), pesme, 1992; Eksplozije, trudna mesečina, erupcije... (Експлозии, трудна месечина, ерупции...), priče, 1993; Vulkan – Zemlja – (Вулкан – Земја –), pesme, 1995; – Nebo (– Небо), pesme, 1996; Blues govornica (Blues говорница), vrlo kratke proze, 2001; Peščani sat (Песочен часовник), priče, 2002; Duboko u rupi (Длабоко во дупката), pesme, 2004; Plivanje u prašini (Пливање во прашина), roman, nagrada Prozni majstori, 2005, Blues govornica II (Blues говорница II), Godišnja nagrada za najbolji dizajn štampane knjige, 2006; Stažirajući za sveca (Стажирајќи за светец), pesme, 2008, Noć je najtamnija pre svitanja (Ноќта е најтемна пред разденување), pesme, 2009. Objavio je i CD-ROMove: M@Pa, 2001. i Babylonia, 2004. Preveo je više od trideset knjiga (esejistike, poezije i proze).
Njegove pesme i priče su objavljene u dvadesetak zemalja. Izbor iz poezije I to je život objavljen je u Crnoj Gori 2007. Drugi izbori iz poezije: Sijanje smeha, I & Tom Waits. Druge prevedene knjige: Sky, Sandglass. Zastupljen je u brojnim izborima i antologijama u Makedoniji i inostranstvu.
