Tamara Šuškić
Primaš bukete sa datumima i poreklom
(1)
jednom sam ga posetila
neki mladić je stajao pored prozora i
bež zavese
drugi je klečao
i još jedan obučen od glave do pete
u teksas
žena je stajala na jezercetu
obavijena u peškir
smeškala se
mirisala je na hlor
na tapetama su bili jastrebi
polu sakriven iza draperije
rekao mi je da sednem
samo trenutak
rekao je
igraj se sa psom
rekao je
ne mogu
rekla sam
plašim se pasa
žena se nasmejala
muškarac osmehnuo
pas je disao
muškarac zamahnu teniskim reketom
žena se zakikota
muškarac upade u melanholični monolog
jedan je bio ispružen na dušeku
sa gelom u kosi
i češljem u ruci
(setila sam se Helge
kako upada u sobu
psovala je i mokrila)
tu je bila devojka koja srkuće gazirano piće
jednog vrelog letnjeg dana
pravila je čudne zvuke sa svojom slamčicom
i ostatkom pića u čaši
na malom belom pijedastalu
ležalo je mornarsko odelce
prašnjav nameštaj na cvetiće
zrnast vazduh
mahnuo mi je
ja sam mahnula njemu
pitao me je nešto tek
pomerajući usne
rekla sam
ne čujem te
drala sam se
(2)
suzno oko i okolo oka. ti si plakao.
likra. samo likra, užasno sam se stidela. rekao si.
te količine najlona. spustila sam kapke
četvoronoške puzeći
režiš. bukvalno. u 15cm.
na tvoju golotinju. sporednim putem.
a zatim na retrovizoru
mislim. hteo si. hteo si.
a sada si plakao suze.
namerno.
kasnije & nedostupni
režiš. kvadralion kopči.
oči su ti prenatrpane
prevremeno
kiselina ostavlja fleke
onaj ko je prljav nek ostane prljav
a unutrašnjost skriva meke dlačice
ošišao si me. zajedno smo plakali. mama.
ošišao si me. zagrejan. trebalo je da me očešljaš,
rekao si. iznošena je i tvrda je.
isprala sam usta heksoralom.
.
[oh) kako smo se kažnjavali]
(3)
Gde ideš?
U more
Gde si ti umislila da ideš?
Utrljavamo sapun
Sunce obasjava kauč
Tog dana si se sunčao
Ja sam ti blokirala sunce
Tvoje ukočeno lice na njemu se odigravao ples
I gozba
Naizmenično
Kada?
Sutra
Ovde se vidi tvoja uobrazilja
Lepo se vidi
Ovde se vidi tvoja senilnost
Lepo se vidi
Ti samu sebe štipaš
A ti?
U nepoznatom gradu
U nepoznatoj dolini
Na nepoznatoj kuli
U debelom hladu
Svršio si tiho
Primaš bukete sa datumima i poreklom
Vratiću se!
A sad si nas rasplakala
Kao što to često radiš
(patetično-životna stvar)
Htela si da mi iščupaš ruku
Ti si kućna biljka
Duh kućne biljke
Sva crvena u licu
I još crvenija
Na stepeništu
Tako je toplo
Zamišljamo travnjak sa nepravilno
Raspoređenim prskalicama
Tvoja mokra košulja je cvetna
divljina
Tako je, bili smo u pećini
Ali to je bila špilja
I šta još hoćeš
Htela si da ih preslikaš
Tu teksturu i taj kolor i tu izvanživotnu
likovnost (lavova)
Ali ne može
Ali ti si mislila da
može
I zbog toga divljaš
Htela si da ih preslikaš
Ali ne možeš
(4)
tvoja tufnasta je sad zamenjena havajskom
prizorima iz ostrvskog života
događaj se pretvorio u
žgoljavu kućnu palmu
tražila mu je pare za noćni autobus
ali ona je sedela u krilu drugog muškarca
on je dobro izgledao na stenama
more se razbijalo uz stene
i razbijalo i razbijalo
voda je progutala njegove papuče
plutale su na talasu
stomak je bio izgreban od
hrapavog plićaka
dva dana posle toga
nosila je punđu na sred glave
posle toga kosa joj je bila kao vuna
(5)
promenio si se
često sam te zamišljao samu za trpezarijskim
stolom
jedeš
jedeš tešku hranu
ponekad ti je oko izgubljeno
debeli tepisi i predmeti od stakla
psi se valjaju
oko tebe
na debelim tepisima
ruše predmete od stakla
ruše tvoje predmete od stakla
(6)
pokvasi se, hoćeš li?
da, mlađi je od mene i
ima uska ramena
uzeo je gutljaj a zatim ispljunuo
da, curilo mu je niz bradu
neko gazirano piće iz automata
pala je noć i
pločice su bile ledene
trpela sam
poželela sam da sedim na plastičnoj stolici
zaustavio se da kaže
telo ti je kao kifla
na kraju uvućiću ti ruku pod majicu
razmišljala sam o starijim muškarcima
i njihovoj kosi
Alenova kosa je ličila na lutkinu
pokušala sam da je zamislim
odjednom vidim sebe na haubi
i njega
mladića uskih ramena
kako piški pored puta
udaljen tek nekoliko metara od
ugruvanog vozila
gledam u nabore njegovog šorca
mladić je izuzetan i
okružuje ga ljubičasto
bledo i bujno rastinje
delovi tela
i komadi odeće
Tamara Šuškić, rođena 1981. u Beogradu. Objavila je dve knjige: Slika jedne slagalice (Matica srpska, 2001) i Private show (Narodna knjiga, 2005). Treća zbirka Porodične i putopisne pesme je u pripremi. Koautorka je zbornika poezije i autopoetika nove generacije pesnikinja Diskurzivna tela poezije koja je nastala kao rezultat rada pesničko-teorijske škole pri Asocijaciji za žensku inicijativu (AŽIN, Beograd, 2004). Uvrštena je u antologije savremene poezije Tragom roda smisao angažovanja (DEVE, 2006) i Van kutije (Grigorije Dijak, 2009). Sa autorkama Anom Seferović i Tanjom Marković napisala je drame Diskretne žene, dekorativno dete, danska doga (Scena, Novi Sad, 2008. i Nova drama www.nova-drama.org) i Plovidba (javno čitanje na Sterijinom pozorju, Novi Sad i u gledališču Glej, Ljubljana). Objavljivala je u časopisima iz zemlje i inostranstva. Uređuje blog: www.pratiquevoila.blogspot.com. Bavi se fotografijom.
