Rejčel Blau Duplezi
Nacrt XXX: Jarak 1
Zamisli knjigu, malu knjigu,
čije su reči prekrivene
jedna po jedna
najsitnijim kamenčićima –
otiscima fosila, odlomcima škriljka,
šljakom i čvorovima od iskopavanja,
raspoređenim jeftinim smećem,
put od morzeovih linija
korak po korak
niz stranicu.
Liči na poeziju, prolazi kroz udubljenja
na površini, puževi
teksta koji je izgubljen;
uputstva koja nudi
delikatna su,
možda neumesna.
Reči i njihove sintakse
dolaze
ne ničemu
(za ljubitelje kamenčića)
već isijavajućem raspršenom
Nečemu
tako velikom
da se jedino može
označiti ovako:
+ Može se reći erozija knjige.
Tempo putnika
usporenog duž autoputa Ivice-Marice,
delići opiljaka i kukuruznog hleba dati
tim nevinim pticama što slede, dati svetlucavi kamenčići
isuviše lepi za priču.
Jednostavan izlazak ne postoji.
Okolnosti nude više.
Ostavila je taj trag da bi bio izbrisan,
kako bi bio prepušten
rastinju mračne šume.
+ Izgovara brisanja tako lukavo,
imitira male reči
(ravne kamenčiće),
sve ih donosi nekom
Ili tom „biti“.2
Može izabrati da istražuje.
+ Bezrečne reči
iza blokiranih reči
mogu biti saosećajnije od
reči.
Pošljunčeni redovi su popunjeni drugošću;
Samo govorom kamena,
dobijaju u empatiji.
Obnavljaju samilost.
+ Duboki kanal, presek puta, nabori stene
predlažu knjigu neraspletenog glasa
nepodobnu i pretrpanu
u isto vreme kao sopstvo.
Postoji modulacija osećanja
„podesim sebe ovu meditaciju“
nemogući
projekat
{spremno
jedva {čitanje3
da počne.
*
Zamisli čitaoca, koji bi se opirao
i ne bi se opirao –
Bljeskovima munje
užarenim srebrom oivičenim kupolama nad planinom –
opirao svakoj reči
čak i dugoj noći likova, akcija, koreografija
koje ponovo donose njen otimajući prkos, opirao
a ipak artikulisao sjaj,
neumoljivu slast
Kamena.
Narativni delovi sadrže instrukciju, obuhvataju
izjave o podvožnjacima i otvorima
uradi ovo, uradi to, slušaj, ne budi
neposlušan,
uloži se izvan samog sebe
jer ti si
zastupnik vatre
u vetrovitoj beznadežnoj pećini, iskra
nemoćna da zagreje mrak, ali još uvek u stanju
da vidi njegove plamteće krike
čak
i bez svetla, u stanju
da ukopča izmaglice gubitka.
Postoji prostor, šanac
plitak duž kontura zemlje
ovaj čvorugasti brežuljak ili to brdašce
ali dovoljno dubok da pokrije
šta god
za par godina,
dok ne izgmiže
iz svoje čitljive ljušture,
svojih karika od neoprostive kosti.
Ovde zamisliti čitaoca
označenog drugim prstenom znaka a / a \
zanka, sva ta dugo-jutarnja zorenja,4 od
izmaglice
propuštene5
jer meniskus6 tenzija ekshumacije
preplavljuje stranicu –
{čudesno
fuga i spajanja7, male količine {lutanje8
za {lokus
{logos
duž pokretne {granice9
{premije
*
Decasu sepopela na tavan
uzelasu zapakovanesu
venire i počelada razbacuju
otkrića
prošlost je postala
džumbus nad džumbusom.
Nije bilo reda, veličina, godina;
emocionalna reakcija je bila totalno izmešana.
Šta se pojavilo,
šta je nestalo, gde je nešto igrom slučaja
bilo u drugoj kutiji ... A knjiga
fotografija se više ne
uklapa ovde, jednom je bila pogledana,
odmah je zatim stavi, ili gurni, ili povuci u ili
van toga. Zato nasumični oporavak
nerazrešenih parčića
nikad ne može biti asimiliran.
Ovo je stanje vremena, naopako kretanje napred
bez obzira na poklone srama, maštu, i sećanje,
bez obzira na organsku očuđenost
nepovratnosti.
Ovo je stanje vremena
zaglavljeno posvuda (Merc kuće Tajri Gajtona u Detroitu)10
sa ruševinama
izgubljenih privremenosti
(Merc kuće Tajri Gajtona buldožirane)
ništa i sve
lutke sa licem od flastera,
plastični vrhovi od posuda za margarin,
limene kutije za čaj
izbijaju na površinu
duž slojeva večito rastavljenih
nabora, i krhotina.
*
Zamisli to
bez retorike sažaljenja
ali ne bez sažaljenja
O ruisseaux11, o biče12 od zlata i
lazura, jezik
lazurno plav
zadebljao od lirike i vina,
uhvaćen u žbunastom drveću laute
uhvaćen za pesmu, za pesmu;
šarm što ti liže uvo,
Bosov13 glas
zamrežen žicama na jednu stranu u krug
i ranjen
lanenim platnom i klinovima. Da drži.
Pritisnut nasuprot. Drvo
i stomačne žile svezane
nagnute u trzalicu
kao figura na pramcu broda
preplavljena ružom.
Bik se igra unutar sebe
u srcu lavirinta.
Možeš ga posetiti mrtvog
osunčanog u svom besu i prljavom svetlu
poezije
i pokušati sve iznova
u pokretu, taj
oštri poziv preko jarka
da bi pokrenuo
nešto
da li je to proročanstvo?
da li je to uputstvo?
da li je to oplakivanje?
Koji god da je žanr
neka „prođe kroz sopstvenu neodgovorljivost.“
*
Kreni kamena knjigo
Zakorači preko
Obgrli utvaru
ne kao što je zahtevano u osnivačkoj zapovesti
niti kako je odbijeno u poništavajućoj baladi14
već prosto u pravcu stvari
što se bacaju istim vetrovima.
jun-jul 1996
sa engleskog preveo Vladimir Stojnić
2 U originalu: brings them all to the a/or to the the of “be”, dvosmislena igra rečima u kojoj je neodređeni član u engleskom jeziku a moguće tumačiti i kao prvo slovo alfabeta, dok se glagol biti prilikom čitanja na engleskom jeziku izgovara isto kao drugo slovo alfabeta.
3 U originalu ready reading, reči koje su povezane prevashodno po sličnom jezičkom obliku u engleskom jeziku, a manje po značenju.
4 U originalu: morganlongne daag, sintagma koju je pesnikinja napisala na delimično transkribovanom zapadno-saksonskom dijalektu staroengleskog jezika. Ova sintagma je preuzeta iz staroengleske epske poeme Beovulf, a njen precizan oblik na staroengleskom je morgenlongne dćg. Bukvalan prevod na engleski bi bio: morning long day.
5 U originalu: the mist/the missed, reči koje su povezane prevashodno po sličnom jezičkom obliku u engleskom jeziku, a manje po značenju.
6 Zakrivljena gornja površina tečnosti u posudi, proizvod površinskog pritiska.
7 U originalu: fugue and segue, reči koje su povezane po sličnom jezičkom obliku u engleskom jeziku, gde je reč segue prevashodno muzički termin koji označava prelazak sa jedne teme na drugu, bez pauze u sviranju.
8 U originalu: wonder/wander, reči koje su povezane prevashodno po sličnom jezičkom obliku u engleskom jeziku, a manje po značenju.
9 U originalu: boundary/bounty, reči koje su povezane prevashodno po sličnom jezičkom obliku u engleskom jeziku, a manje po značenju.
10 Tajri Gajton je vizuelni savremeni umetnik iz Detroita koji je 1986. pokrenuo outdoor umetnički projekat pod nazivom Hajdelberg u okviru kojeg je, iz razloga političkog protesta, raznobojnim restl materijalima ukrašavao ulice i kuće jednog predgrađa u Detroitu.
11 Na francuskom: potoci.
12 Među brojnim značenjima u engleskom jeziku, imenica bull može označavati i muškarca.
13 Bos je rod divljih i domaćih goveda ili volova.
14 U originalu: compleynt, arhaična reč kojom Ezra Paund započinje Kantos 30.
beleška o pesnikinji
Rejčel Blau Duplezi (Rachel Blau DuPlesis) je američka esejistkinja i pesnikinja rođena 1941. godine u Nju Jorku. Duplezi se bavi teorijom feminizma izučavajući ideje ženskog pisma, ženske estetike i socijalne filologije. U svojim teorijskim delima, između ostalog, ona zastupa teze mnogostrukih i višeslojnih specifičnosti u postupku stvaralaštva žena čime se njeno tumačenje približava esencijalističkom shvatanju francuske škole feminizma. Ipak, Duplezi ističe i druge, društveno uslovljene uticaje koji definišu pisanje žena. Veliki značaj u tom smislu imaju jezička poezija i radiklane pesničke prakse koje potenciraju fragmentarnost u pisanju i svojevrsno površinsko slaganje tekstualnih nivoa. Na bogatom nasleđu poststrukturalizma i dekonstrukcije autorka razvija ideju socijalne filologije po kojoj su društvene uslovljenosti i stavovi uvek prisutni u umetničkom tekstu i vidljivi u njegovim formalnim rešenjima. Pomnim čitanjem (close reading) moguće je utvrđivati ovakve tragove koji relativizuju ili čak i ukidaju oštru granicu između teorijskih i pesničkih diskursa. Ono što ovu pesnikinju odvaja od većine drugih feministkinja je njen specifičan odnos prema delima visokog modernizma, odnosno prema pesničkim delima Ezre Paunda, T.S. Eliota i drugih modernista. Iako oštro kritikuje brojne muške stereotipe i kvazi-aristokratsku poziciju ovih pesnika, Rejčel Blau Duplezi otvoreno preuzima neke formalne aspekte ove poetike, ali ih takođe i kombinuje sa njima suprotnim stavovima kakve su zastupali američki objektivisti na čelu sa Luisom Zukofskim. Svi ti uticaji, obuhvaćeni i prožeti iskustvom jezičke poezije, čine pesničko delo ove autorke zanimljivim, inovativnim i inspirativnim. Posebno je u tom smislu značajna njena beskrajna pesma iz delova pod nazivom Nacrti. Nacrti su praktično jedna jedina pesma koja je podeljena u jedinične celine od po devetnaest poema, grupisanih u knjige. Do sada su objavljene tri knjige Nacrta: Nacrti 1-38 (Wesleyan University Press, 2001), Nacrti 39-57(Salt Publishing, 2004) i Nacrti 58-76 (Salt Publishing, 2007). Njihov ukupan broj, računajući i one koji nastaju nakon objavljivanja treće knjige, a koje autorka objavljuje po periodici, trenutno je blizu stotinu. U ovakvoj strukturi poezije nije teško primetiti sličnost sa Paundovim Kantosima ili Dankanovim Prolazima. U svojim poemama – Nacrtima, Duplezi kombinuje lirske i narativne elemente, prepliće razne žanrove, dokumentaristički i novinarski jezik se smenjuju sa stilovima oda i elegija. Autobiografski delovi su ravnopravno postavljeni sa jezičkim i semantičkim kalamburima, igre reči se smenjuju sa poentiranjima i kulturno-istorijskim referencama. Uz grafičko očuđavanje teksta različitim fontovima i prazninama na primer, čitav ovaj instrumentarij govori u prilog tome da su Nacrti polivokalno, multi-kulturalno delo iz kojeg progovaraju sedimenti najrazličitijih uticaja. Pa ipak, Duplezi uspeva da izbegne klišee modernističkog univerzalnog, sveobuhvatnog i metafizičkog u pisanju, i pored određene simfoničnosti njenog stvaralaštva koje uglavnom nije karakteristika feminističkih pesnikinja.
Nacrt čiji prevod ovom prilikom objavljujemo, po autorkinim rečima, sadrži prikrivene citate Luisa Zukofskog, Armanda Švernera, epa Beovulf, Donalda Rackina, Ezre Paunda i tekstova Džona Felstinera o korespondenciji Paula Celana i Neli Zaks. Knjiga o kojoj je reč u Nacrtu XXX postoji. Izradila ju je konceptualna umetnica En Hamilton.
Vladimir Stojnić
