Odri Lord



 Pesme

 

Pitanje suštine


U Arleshajmu
solisticij je mirisao kao pomada za kosu
mesec
uhvaćen između toplog i večnosti
sanjarim o Alis Voker1
njene suze na mom ramenu
ali ne mogu da vidim njeno lice
tamne žene ofarbane u glineno bledu
uleću i izleću iz smeha
glina u njihovim očima u njihovim ušima
neke grade skloništa
od prošlosti
niske kolibe od zavodljivih slika
drugih lepih žena
Da li je tvoja kosa i dalje politička?
reci mi
kada počinje da gori ...



Dobra ogledala nisu jeftina


Gubljenje je vremena mrzeti ogledalo
ili njegov odraz
umesto sprečiti ruku
koja pravi staklo sa izobličenjima
tek tolikim da prođu
neopažena
sve dok se jednog dana ne zagledaš
u svoje lice
pod nemilosrdnim belim svetlom
i mana u ogledalu te ne ošamari
postajući
ono za šta si mislila
da je oblik tvoje greške
i ako sam ja izvan tog sopstva
uništi me
ili ako možeš videti
da ogledalo laže
razbij staklo
birajući drugo slepilo
i isečene bespomoćne ruke.

Jer u isto vreme
dole niz ulicu
staklorezac se ceri
praveći nova ogledala što lažu
prodajući nam
nove klovnove
po sniženoj ceni.



Knjige bajki na kuhinjskom stolu


Iz materice bola majka me je izlegla
u njene loše nameštene amove očaja
u njene obmane
gde me je bes ponovo začeo
bušeći mi oči kao strele
zašiljene njenom noćnom morom
zbog one koja neću
postati.

Odlazeći,
ostavila je u stanu
gvozdene device da me štite
a za jelo
naborano mleko legende
gde sam lutala kroz usamljene sobe popodneva
ogrnuta noćnim morama
iz narandžastih i crvenih i žutih
ljubičastih i plavih i zelenih
knjiga bajki
gde su gospodarile Bele veštice
nad praznim kuhinjskim stolom
a da se nikad nisu zaplakale
ponudile zlato
niti bilo koju čaroliju
za iščezlu majku
crne devojčice.



Grede


Na popodnevnom suncu
koje je mirisalo na kontradikciju
brze ptice što najavljuju namere proleća
i jesen što se tek spremala
počela sam da ti pričam
ono što mi Eudora2 nikad nije rekla
kako to brzo prolazi
drugo račvanje     iz oka uma
izbor
kako postaje kameni zid
preko mogućih
greda
ocrtan u oblicima zime
boje zalaska sunca na Sauthempton plaži
crveni snaperi3 plivaju u Salini Kruz
a mi smo spavali u ribarevoj mreži
zamah klatna
između zbrčkanih prstiju
trbušne plesačice sa limenim alkama
i mirisa sna dvogodišnjaka
neumoljivo smanjivanje
nema izbora tela
a tokom nekoliko kratkih leta
bila sam i ja divna.

Kad god dođe proleće ja poželim da gorim
da uzjašem poplavu kao zebra vođena
razdrmana suncem
da uplićem kosu odavno mrtve devojke
ili je to moja odrasla ćerka
i želja za onim što je prošlo
zapečaćena u glad    kao napušteni rudnik
noći kada se strah spušta kao zavisnost
i ja ležim    stroga od poricanja
jasnost mraza bez
bola od hladnoće
stroge preciznosti jeseni a ipak,
zelena kako bi ostala.

Tamne žene obučene u ravnu i funkcionalnu kožu
dodiruju svoje oklope na grudima   šapućući
sestrinske savete   jedna sanja o ribi
spušta svoje usne kao proleće preko mojih grudi
tamo gde sam uplašena i gola
kao raskopano brdo u Zapadnoj Virdžiniji4
a visi na zidu moje kancelarije
fotografija poslednjih Dahomejskih5 Amazonki
napravljena godine kad sam se rodila
tri stare crnkinje u odrpanoj odeći
drže se za ruke.

Bič otkrovenja od korenja6 pesme
i ljubavi mreža mogućih
okruživanja svih životnih činova
jedna žena koja žanje sve što sam ikad bila
osvetljava moje nebo kao zvezde
ili mrlja farbe prostiranje oluje
eksplozija i kapljanje onog što je otišlo
ostaci
samo se mir koji sa tim sklopimo
menja u godišnja doba
izdužuje prošle ravnodnevnice
sunce vetar opet stižu unaokolo
hvatajući nas u njene ruke kao ratnik ljubavnik
ili razduvavajući nas u oblike
koje smo godinama izbegavali
dok se okrećemo
zaboravljamo šta to nije moguće.



Žene Dana igraju sa mačevima u svojim rukama kako bi označile vreme kada su bile ratnice


Ja nisam pala sa neba
ja
niti sam se spustila kao najezda skakavaca
da bih ispijala boju i snagu iz zemlje
ne dolazim kao kiša
kao posveta ili simbol postanka zemlje
dolazim kao žena
tamna i otvorena
ponekad se spuštam kao noć
nežno
i strašno
samo kada moram da umrem
kako bih se ponovo podigla.

Ne dolazim kao tajni ratnik
sa isukanim mačem u ustima
skrivenim iza jezika
koji seče moje grlo u trake
odličja sa smeškom
dok krv teče
niz i izvan
kroz rupe na dva sveta brežuljka
na mojim grudima.

Dolazim kao žena
koja jesam
šireći kroz noć
smeh i obećanje
i tamnu vrelinu
zagrevajući šta god da dodirnem
što je živo
trošeći
samo
ono što je već mrtvo.


sa engleskog preveo Vladimir Stojnić

 

1 Afro-američka feministička pesnikinja. (Ova i sve ostale napomene su napomene prevodioca.)

2 Prijateljica sa kojom je Odri Lord živela u Meksiku ranih 1950-ih.

3 Vrsta ribe, crvene boje, koja pretežno živi u vodama Meksičkog zaliva.

4 U Zapadnoj Virdžiniji su brojna brazdanja površine zemlje od površinskih rudarskih radova.

5 Dahomejsko kraljevstvo je nekadašnja država u zapadnoj Africi, na mestu današnje države Benin.

6 U originalu: corm, vrsta  podzemne biljke slične repi, prevod te reči rečju korenje nije precizan, ali je funkcionalniji od bukvalnog prevoda.

 

beleška o pesnikinji


Odri Lord
(Audre Lorde, 1934-1992) je afro-američka pesnikinja karipskog porekla. Rođena je u Njujorku, nakon što su njeni roditelji imigrirali sa Kariba i preselili se u Harlem. Godine 1954, tokom studija na National University od Mexico, Odri Lord potvrđuje svoj lični identitet lezbejke i umetnički se definiše kao pesnikinja, što će se ispostaviti kao presudno za njen budući život i stvaralaštvo. Početkom i sredinom šezdesetih godina objavljuje poeziju u antologijama i časopisima crnačke poezije, da bi prvu zbirku, The First Cities (Prvi gradovi) objavila 1968. godine. Ukupno je objavila petnaestak pesničkih, autobiografskih i esejističkih knjiga. Godine 1980, zajedno sa Barbarom Smit i Čeri Moragom osniva izdavačku kuću Kitchen Table: Women of Color Press (Kuhinjski sto: obojene žene), prvu američku izdavačku kuću posvećenu isključivo crnim pesnikinjama. Lord je od 1991. do 1992. obavljala počasnu funkciju državnog pesnika Njujorka.
          Iako najvećim svojim delom ispisana jednostavnim jezikom, poezija Odri Lord je izrazito polivalentna na nivou razgranatih identiteta pesničkog subjekta. U njenim pesmama dominira životno i iskustveno, pa su tako osnove njene poetike izgrađene gotovo iskljčivo na autobiografskim motivima. Za Odri Lord je, pored potrebe isticanja društvenih razlika i sukobljavanja, navedene procese fragmentacije i suprotstavljanja moguće detektovati i u okviru jedne individue. Različite sfere njene ličnosti kao autorke se na taj način manifestuju i u okviru umnoženih pesničkih subjektiviteta u samoj poeziji. Ne bežeći od ličnog u poeziji, i sledeći feministički postulat da je drugost kao lična vrednost uvek javno, i shodno tome političko, Lord stvara poeziju širokog raspona pesničkog glasa. Od bavljenja intimnim trenucima i majčinskim instiktima, preko sirovog glasa buntovne i obespravljene crne žene, njena poezija se suprotstavlja malograđanskim i samoproklamovanim univerzalnim vrednostima belog čoveka. Na polju društvenog aktivizma, iako i sama feministiknja, Lord je kritikovala dominantne struje feminizma karakterišući ih kao beli feminizam koji ne uspeva da prepozna opasnosti vladajućeg binarnog sistema vrednosti. Tako se feministkinje u njenoj kritici belog feminizma pogrešno bore za izjednačenje u istom sistemu vrednosti, ne uviđajući da su pored polova, i klase, rase, etniciteti i drugi društveni položaji nešto što takođe definiše status žene u savremenom svetu. Sve te pripadnosti stvaraju pomenute umnožene i fragmentarne lične identitete žene koje pesnikinja praktikuje u svom pisanju.
          Možda je najsažetiju, i u isto vreme najprecizniju definiciju poetike ove pesnikinje, dala sama Odri Lord u jednom intervjuu: Biti u stanju da prepoznaš da je funkcija poezije ili bilo koje druge umetnosti da nas oplemeni i osnaži na način koji nije drugačiji od našeg življenja, to osećanje je Afričko u svojoj biti.



Vladimir Stojnić