Jovanka Uljarević
Dnevna doza jednokratnog znanja
Fotosinteza
najprije ćemo preležati boginje
s tvojom djecom
pa s mojom
onda će doći i naša
istim redom ćemo hodati
žvakati
psovati
zubi će nam rasti
zubi će nam ispadati
i sve će nas jako pogađati
i sve će nas jednako brinuti
ja ću biti zadužena za lekcije iz plivanja
ti iz preživljavanja
iz kvantuma naših života
nikada se neće oglasiti
rješenje problema globalnog otopljavanja
U tranziciji
ne svjedočim o svojoj budnosti
ne upirem prstom u srca stvari
nije mi do toga
klimam glavom potvrdno
jer sve je potvrdno i ostvarljivo
i prihvatljivo i poželjno i baš ono
i ništa drugo i drugo i drugačije
na sred sobe imam metar i po u prečniku
prostora da se smjestim
i zidove koji će bez protivljenja
ušmrkati miris mene ispljunuti ga
u koordinate globalizacije
što se organizma tiče
reaguje u skladu sa uslovima u kojima se nalazi
i to je ok
po svim naučnim teorijama
a njima se jebe šta ti misliš
nenaučno
privatno
jebe se i tebi šta ti one poručuju
u metar i po univerzuma
civilizacija je nesvrsishodna proteza
ne mogu se žaliti na uspijeh
za metar i po ispod
klimam glavom potvrdno
jer sve je potvrdno i ostvarljivo
degutantno informisano
i prihvatljivo i poželjno i baš ono
što čekanja ne vrijedi
i ništa drugo i drugo i drugačije
Večera u dvoje
prije
pripremam se za tvoj dolazak
oštrim noževe
u vrelo ulje kao kockice za jamb
bacam skakavce
nakon kraćeg gurkanja
rezultat je četiri potrbuške okrenuta
dva sa nogama u vis
- ostale diskvalifikujem zbog nedoličnih poza
jesam li pobijedila
ne odazivam se na njihovo cvrčanje
prvi put
proslaviću tu promjenu
nenadani znak zrelosti
ili gluvoće
važno je kretati se
i ja se krećem
od zida do zida do zida od zida
ubrzavam korak dok mi se vrtlog ne otključa u glavi
do zida od zida od zida do zida
najednom i ti baneš
pogledam te kao davljenik
kojem duboko preduboko u njedrima
odsustva nadmorske visine
nije od pomoći svjetlost miljama udaljena
i posolim pržene mališane
baš kako ti voliš
La dolce vita
saspem sebi nekada par kapi hidrogena 3% u uši
- naučila me prijateljica a ona odlično čuje
strijepim u pucketanju
uhodim svrabež koji se razlije kanalićem
i kao prut se protresem
kao prava mačkica nakostriješim
praktikujem prokuvati zub koji mi izvade
zaštiti ga kao trofej
od svih nemilih mirisa
što vrebaju ščepati zbog promjene staništa
polegnem ga u malu kutiju
i pustim da boravi uz mene
ljeti nosim duboke čizme kao da živim u džungli
veslam slobodnim stilom zadivljujuće graciozno
kada nema valova
kada nema turista
kada nema ajkula ni drugih nemani
i nikada ali gotovo nikada
ne govorim koji ću sljedeći potez napraviti
na sred zaliva
u najboljim godinama
Običan dan informatičke ere
razaznajem gustinu dana po tromosti kapaka
zajapurenim očvrslinama duž njihovih rubova
sve teže je progledati
protegnuti pršljenove
pometnju napraviti
među stvarima-ljudima ljudima-stvarima
googluj srce ako ti nije jasno
stvari više ne zauzimaju određeni prostor
stvari zauzimaju umove
a umovi ne postoje
postoji samo čika Google
tvoja dnevna doza jednokratnog znanja
momentalno primjenjivog u cilju obezbjeđivanja
profitabilnijeg poslovanja uz osiguranu konkurentsku prednost
pa zar to nije divno
uz čika Googla svi sve znaju
i sve vrca od znanja
već bajatog sljedećeg časa
bajatijeg od lokuma moje babe
koji je godinama netaknut čuvan za posebne goste
i ti vjeruješ u to znanje
baš poput moje babe koja nije sumnjala
u bezbjednost konzumiranja lokuma
i kada on više ničim nije odavao svoju prvobitnu namjenu
dok preturam po kućnoj biblioteci
nedostaje mi spretnost Googla
služim se i dalje svojim sjećanjem i tijelom u traganju
pronalazim Platonove dijaloge iz sokratovskog perioda
avaj Sokrate
ti kao da si znao da knjigama će se rijetki vraćati
i da će sofisti te prozrene preteče Googla nadglasati tvoje neznanje
naletim na svoje bilješke kao dio intimnosti
danas još sposobne u šetnju me odvesti
Sve naše moći nemoći
imaš moć da zaboravljaš
ja da poričem
blagim klimanjem glave i svjesnim spuštanjem kapaka
odapnemo nijemi pozdrav jedno prema drugom
kao da smo dio tajne službe na zadatku
ničim ne smijemo otkriti da smo bili uzgajivači nježnosti
znamo sada da se ne znamo
toliko je preostalo
kao opomena
iskustvena prikaza zbog koje si mudriji
a ja umornija
imaš moć da zajašeš na krilima ponosa
zabuljen u zvijezde od kojih ni jedna ne nosi moje ime
ja imam moć da previdim
učinim sve prozračnim i dišem duboko
dišem duboko
sve brže
obrojavajući do otkucaja koji će me raspući
puštajući te da odeš
kako velikima i hrabrima priliči
znamo da se ne znamo
susret je neplanirana zgoda
nas koji drugom zadatku pripadamo
nas koji zadataka nemamo
Jovanka Uljarević je rođena 1979. u Kotoru. Završila je studije filozofije na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Objavila je zbirke poezije: Prije muva (CDNK, Podgorica, 2000), Maskenbal proteza (CDNK, Podgorica, 2003), V sandalih iz smole (KUD France Prešeren, Ljubljana, 2007), U sandalama od smole (CDNK, Podgorica, 2007) i Stanovanje (CDNK, Podgorica, 2010). Radovi su joj prevođeni na slovenački, makedonski, engleski, poljski i albanski jezik. Tokom 2006/07. bila je angažovana kao pomoćni urednik u američkom izdanju Antologije evropske poezije, izdavač Graywolf Press, SAD, 2008. Od 2003. član je redakcije časopisa za književnost, kulturu i društvena pitanja Ars, a od 2008. urednik je web sajta Otvorenog kulturnog foruma Cetinje. 2008/09. bila je član žirija za dodelu prestižne pesničke nagrade “Risto Ratković“. Bavi se web dizajnom, kodiranjem, izradom i implementacijom web rešenja.
