Nika Dušanov
Portreti
I ride in a decorated carriage,
My darling rides a blue-white horse.
Where should we tie the knot for our heart?
Under the Xiling pine and cypress.
Kurve Nekropolisa
(Give money and run)
Okusi,
Ovo nije kečap za nemački krompir
Već krv na mom licu
I mlohavoj butini
Ovo nije šminka
Kroz koju te čekam
I zavodim
Već natrulo meso
U kesici gnoja pod očima
Ovo nije osmeh
Koji muškarcu pije um
A ludaka vraća u kavez noći
Ovo je sekira u mojim ustima
Prošla kroz teme i
Zarđala od rada jezika
Ovo nisu Prsti
Obrazi
Grudi
Što te nisko draže
Već promrzlo meso
Sivo i tvrdo
Od pamćenja života
Ovo nije grad u kome se živi,
Već šuplja pacovska legla
Puna žute smrdljive prašine,
Neurotične jazbine sa brzim živim očima.
Ovo nisu domovi ljudi,
Ovi Soliteri obrasli testisima Titana,
Ove Palate Nepravde, Gneva i Neuspeha!
Ovo je Nekropolis, ljubavi moja,
I u meni tvoj mali bes
Kancelarijskog radnika.
Poetese Osteurope
Nemaju grudi
Nežne oči
Bele ruke i vitke prste
Nemaju duge noge
Prorez na butini
Čipkaste porube na spavaćici
Nemaju ništa od toga.
Ah,
Kako će ih Starci voleti?
Gde ih nežno potapšati?
Ko će ih voleti,
sem
Ganeša, pismenog surlatog boga.
Confutatis
(došavši po pravdu)
Na vratu joj bore i žile svih smerova
Na leđima joj muž snen i pobožan
Kao lenjivac okačen i tužan
Pozdravljam gospođu spremno kao đavo
Ljut na izrabljivački pogani soj
Nevidljivo pljujem na mlitavo cveće
Dvorišne staze na koje kaplje proleterski znoj
Stavljam ruku na njeno prstenje, nakit
I debelu mačku u prolazu štipnem
Muzika je sve bliže, malkice se njišnem,
Stražnjicom i brčićem geački se gicnem
,,Već vidim imate stila
I vaša majka pere moje podove
Pokloniću vam ovu bocu vina
Da je sa ženicom poločete''
Grba s njenih leđa poče da se budi
U protest kreće kilav i nepromišljen
Ali ja vino zgrabih snažnom šakom
Čuvajući svoj idiotski plen
Kako su joj oči zasjale
Pred mužjakom dlakavog zglavka
Neka joj oprosti Bog!
Reče:
,,Evo crkve u kojoj bih se mogla moliti
Evo sifilisa kojeg bih mogla dobiti
Evo truljenja koje obožavam!“
Golišavi
Go na severu
Go na jugu
Go na istoku
Go na zapadu
Žvaćem svoj bigmek sa ustajalom šminkom na licu,
Vozim na rezervi po južnom Banatu,
Pijem sa čovekom koji me podseća na oca.
Ja sam nečija majka
Vidi se da stalno ponavlja sebi.
To malo slavlje na njegovom buđavom licu
Je ono što zaista vređa
životinju postalkoholne depresije.
Mrak se gura preko reda
za pisoarom.
Staje ispred mene
I maše ogromnom crnom zadnjicom
Pred mojim očima.
Hiljade crnih pendreka
Izleće kroz prozor muškog toaleta.
Homoseksualni oglasi i brojevi telefona
Zakrčuju heteroseksualni saobraćaj.
Milićev balvan
Začepljuje Dišanov pisoar.
Sve se taloži.
Ništa ne otiče.
Pritisak raste, Petre,
Ti ćeš biti stena na kojoj ću graditi svoju crkvu.
Ja ću biti
na severu
na jugu
na istoku
na zapadu.
Ti budi go.
Nika Dušanov je rođen u Osijeku 1978. godine. Diplomirao je srpsku književnost i jezik na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Objavio je zbirku pesama Bacač noževa 2005 (drugo, elektronsko izdanje: Jurodiva knjižara, 2012). Objavljuje u književnoj periodici. Jedan je od osnivača književne grupe Zona. Zаstupljen je u zborniku novije novosadske poezije Nešto je u igri (2008).
Objavljivao u Agonu:
Agon br. 9, izbor iz poezije
