Miloš Petrović

Izbor iz neobjavljene zbirke

SVET JE UDES SVEGA (SVINJE ILI SAMOPOVREĐIVANJE)

 

***

Bacio je zvečarku iz ruke
Kupio nekoliko boca vina
I seo sa nama

Lažljivi satir
Pričao nam je o
Devojci koja radi na železničkoj stanici
Pričao nam je o devojci koja radi na radiju
Pričao nam je da je video

kako policajci pretresaju
mladića po imenu Isus Hrist
koji nije imao dokumenta
a pritom je bio u policajcima
omiljenoj pozi...
ime                            Isus
koji isus                       Hrist
ime oca                         

Lažljivi satir je govorio
O bacanju sa mosta
Postavljao uvrnuta pitanja
Želeo da napiše pesmu
Osedla šarenog pastuva

Skuva vino na slepoočnicama Kobre...

 

Noge mi odoše

Vozovi su bol.
Proslava nemogućeg ...

Napuštena zdanja...

Šine kroz ulazna vrata...

Grad se jedva video kroz vrane...

Slutim more kroz oblake.
Pre nego sunce...

I, dalje,
ostajem...
Traje...
Omađijan sam tvojom neprisutnošću.

Tunel vuče ka svetlosti...
A ja.
Pokrećem se. sve.. se okreće...
Traje...

Radost na licu čoveka koji me ne poznaje...
Podignuta ruka...
Osmeh...
Kako si?
Ko si?

To je to,
traje...
Ne gledaš ispod
dok prelaziš mostove!?

 

U vidokrugu aligatora ili zabavni program
(3-5-0-0)

aparat za gašenje požara - kola hitne pomoći
u vidokrugu aligatora ili zabavni program

gde ćete naći lepu crnokosu ženu koja zna da voli
- u vidokrugu aligatora
rimuješ prstima ispod haljine - gumena lopta na vetru
nad morem
- zabavni program

rodenov poljubac i pikasov poljubac
i pesnički poljubac vetra pre vatre (redenik poljubaca)
- u vidokrugu aligatora
i evropski film gledamo
rano je jutro paralelno
boli nas glava
- zabavni program

biraš li reči kada govoriš sa sobom
?

U VIDOKRUGU ALIGATORA ILI ZABAVNI PROGRAM
(kasno je za jutro u ovom
apartnom apartmanu aparata)

 

Mrtvi dan

Leptiri traže sveže lešine
Otvorenu ranu
Otvoreni prelom
Kao otvoreni prozor u pogrešan sat
Otvoreni prelom KAO OTVORITI SE

Drumovi
Vernici dolaze autobusima

Mladići neurednih frizura pišu o misticima

Hramovi blizu malih gradova

Može biti dosadno

Tu niko ne govori
IMAO SAM
BIO SAM  OSTAO SAM
...

Žene postaju neprivlačne

Trulo voće i mrtve zmije

Oslonjen na ponor

Dan
U ROPCU

Mučnina – O kako nemirno spava

I razgovor sa roditeljem o paganskom
O zapisima

U mrtvi dan
Skrasi se
Sakri se

(PRED-UPREDI MAGLU KOJA SE HRANI PACOVIMA)

 

Isus u Rolsroisu

Polupani časovnici u neotvorenim pismima.

Neko je doneo grozdove patnje...

Nedovršeni poljupci zapamćeni
na vrhovima prstiju. Put paučine...

Neko...

Muzika više ne postoji.

Slike vode svoj razgovor sa zidovima...
solilokvijum senki... i mesinga
Zadnja strana fotografija... profil mongoloida

Ništa nas ne čeka...
Ništa se ne dešava kada progutamo komad mesa.

Reke će procvetati u samoj kori proticanja.

Trgnućemo se (iz sna)...

Biću budan i mrtav.

ISUS POČINJE DA LIČI
NA HOLIVUDSKU ZVEZDU...

 

Kratka priča o ocu i sinu
(koji nikada nije došao)

Ovu pesmu čitati isključivo uz Štrausov Radetsky march.

Probudila ga je zvonjava telefona. Čuo je:
Halo, halo tata ja sam,
izvini ako sam te probudio,
žurim, polazim, stižem,
slušaj,
uzmi papir i olovku,
nacrtaj me, profil, an fas,
svejedno, skiciraj, nije važno kako ispadne,
'ej žurim,
dolazim za pola sata.
Uradi nešto, uradi vešto. Stižem. Makar profil.
Zdravo...

Otac je ustao, prišao prozoru i pogledao je ulicu.
Šta da radi? Sin stiže,
a on ne zna kako izgleda. Šta da skicira..  ?.
Otac je oticao.

Opet je bacio pogled dole,
razvalio se na pola
kada je naleteo na proćelavu glavu njegovog sina
koji je ulazio u ulaz očeve zgrade.
Otac je čačkalicom bockao suze.

Starac je lagano otvorio prozor,
zakoračio,
i baš kada je izgubio tlo pod sobom,
ugledao je fotografiju sina na čeonom zidu,
iznad vrata...

Nešto se čudno dogodilo. Očevicima niko nije verovao:
jer, starac je padao sporo,
onako kako se stari ljudi i kreću,
onako sporo,
kako se i mladić peo stepenicama...

 

Priča o kabinama za samoubice
(I tako dalje...)

Ovo je priča o kabinama za samoubice.
Ona ne postoji, kao što je na ulicama sve više
onih što ne postoje.

Skoro, pre neki dan,
pored kontejnera za smeće osvanula je po jedna bela kabina.
Nalik onim za telefoniranje, samo što su ove, nove, neprovidne,
i malo više, oko dva i po metra.
Na vratima je istaknuto upozorewe:
ZABRANJEN ULAZ BESMISLENIMA.
U novinama sam pročitao da su to
KABINE ZA SAMOUBICE,
kažu: Sasvim očekivan niz konsekvenci...
i tako dalje.
Svaka kutija sadrži po jednu omču, brijač i sačmaru,
a u onima u koje ne možete ući bez ulaznice (hung kartica) ,
postoji i prava mala apoteka,
razne pilule,
pa čak i injekcije i medicinari, ili kako se oni već zovu,
oni će vam pomoći, ali pod uslovom da imate ulaznicu,
koja košta...
i tako dalje.

U svakoj
KABINI ZA SAMOUBICE
takođe možete naći i po jedno ogledalo
u koje je ugrađen foto-aparat.
Dotična osoba, pre konačnog svršetka,
ima za zadatak sebi na nadlakticu da prikači mali merač pulsa,
koji će jasno dati do znanja
kada fotografija lica treba da se načini.
Kasnije će se ta fotografija naći na
spomeniku, umrlicama, čituljama... naravno ako čovek
potpiše...
i tako dalje.

 

Testament

Deca se igraju vatre

Vode teku samo danju

Sunce baca anatemu
Poljubaca tišine

Voštanim suzama noć je

Obale su mrtve

Ljude sahranjujte pod drvećem
Obale su mrtve
Vode teku samo danju

Deca se igraju vatre
Preskačući vodu

Deca se igraju vatre
Noćnim leptiricama

Voštanim suzama noć

Puna krvi deca čekaju da ih
Učiteljica povede
Da vide divlje životinje

SVE IM OSTAVLJAM

 

Ljubavna pesma

Kada je olizala
Grbu belog miša
Gubitka

Sapleo sam se

Upao u staklo

IZRONIO MALO DALJE

Izvukla me je
Iz
Ogledala
ONA
ME JE
ISCEDILA IZ
OGLEDALA

(SUŠIM SE I DALJE
SKUPLJAM
KAPLJEM)

 

***

ako budeš pobedio
da znaš da su
te pustili
dogovorili su se
malo pre
čula sam

Marija se nije ubila,
iako je obećala.

Samo je izašla iz kafane.

 

Miloš Petrović je rođen 1981. godine u Jagodini.  Objavio je zbirke pesama Pesme iz voza (Gambit, Jagodina, 1999) i U let da vrisnem (SKZ, Beograd, 2001).
U pripremi je zbirka Svinje ili samopovređivanje (Svet je udes svega).