Dolazak u grad
I misli da ovde se smrt sprema
Dok zagađena ide sa periferije
U centar tog nabreklog grada.
I raskvašena i zapljuskana
Žuri u novu noć i mogući dom.
Sa svih strana svetlost,
Magle se supermarketi ,,00 – 24’’
I klubovi i barovi
I rasuta da bude samo neko
Postaje deo takvih stanja
Da je ni kasapin ne bi usnio.
I spoticanje i stepenice i koluti
I bubnjanje veš mašine
I huk pare sa pegle
I nelagodni pogled na decu zaspalu.
Samo se nekim pokretima
Smesti i u taj grad
I reklo bi se – i u svoj dom
gde uvek počisti prašinu
sa tatinih knjiga
i mamine stolice.
Figurica žene
Suviše je izdubljena,
Nepronalaženje joj zjapi iz usta
Pa se kezi već vekovima,
A pronašli smo je dok smo vadili krompir
I sada je držimo na jednom stubu,
Privezanu,
Da plaši vrane.
Čedna je; možda pohotna.
Suviše me posmatra dok kopam.
Suviše je plašim kad mi je vruće.
Dok se, na suncu, znojim,
Ona spokojno ovulira
Snujući stare kopače.
Film posle 00:00
Da, da… Gledam kroz njih, draga,
Dok nespretno treperenje roditeljskog televizora
Njihovo kretanje čini još pohotnijim.
Porebarke sada (to je zanimljiv prilog)
Uspevaju da održe moj pogled iako ja još
Ne uspevam da navučem opnasti, ljigavi
Zaštitnik koji će i nas zanavek spojiti
Pred televizorom
i tako pred neprisutnim nam roditeljima
i njihovim mudro naivnim rečima.
Vidim te, draga, samo večeras si plava,
A sinoć si bila crna,
Mada znam ja da se farbaš u crveno.
Juče sam kupio farbu.
I ja sam sed, i ja se plašim.
* * *
Hvalospev mi čitaju lokalni momci
I užici se ređaju mnogi
Dok kovitlaju se ptičje senke
Draga moja dok pevaš na našoj terasi skromnoj
I očekuješ da veš suši se brže i od komšijskog grla
Dok ljubi svoju skromnu, bokatu, punu ljute.
Dok se pupčanom vrpcom vešaju deca
O spomenike heroja i zaslužnih građana
Mi se ljubimo i mešamo po izmrvljenom stolu.
Noćni pejsaž
Raskucane poruke na mobilnim telefonima
Raznežene, ironične, čestitajuće...
Lebde ne bi li popunile praznine
Noćnih tramvajskih sfera.
I samilosno gleda stado svoje
Sa svetlećih reklama
Sa vrha prošaranog mraka, zvanog soliter,
Neobični natpis
Koji egzistira u pokušaju dostizanja,
Sticanja nacionalnog statusa.
A slovni predznaci se kotrljaju u uplakanim očima
Neke majke, sestre ili evrovizijske dive.
Neki otac noćas psuje sve po spisku
A najviše oca poganog sinu svome.
Neki neobični ljudi tapkaju po pozadini ćerke
Usnule nad „Greh njene mame'' koricom.
SMS – om ovaploćeni strahovi čekaju,
Kao kod Borhesa.
