Ričard Brotigan (Richard Brautigan, 1935-1984) je američki pesnik, pripovedač i romansijer. Rođen je u Takomi (Vašington), gradu koji je čest motiv u njegovim delima.
I pored velikog uticaja bit pokreta na njegovo stvaralaštvo, Brotigan je uvek insistirao na činjenici da nije član ovog pokreta. Takav stav je odgovarao kontrakulturnoj sceni San Franciska koja je 60-ih godina XX veka pokušavala da se distancira od bitnika, a koja je u Brotiganu i njegovom stvaralaštvu prepoznala svoje ideje. Pripadnost tim idejama, odnosno hipi kulturi, Brotigan potvrđuje romanom Pecanje pastrmki u Americi (Trout Fishing in America, 1967). Ovo je delo koje piscu donosi širu popularnost i po kojem je njegovo ime i danas prepoznatljivo.
Poezija Ričarda Brotigana ispisana je jednostavnim i neposrednim jezikom. Ona obiluje humorom, ironijom i grotesknim elementima. U svojim pesmama Brotigan često koristi istorijske činjenice i ličnosti, ali isključivo kroz forme parodiranja. Ovaj postupak je možda najvidljiviji u ciklusu pesama Galilejski autostoper (The Galilee Hitch-Hiker, 1958). Grubo rečeno, neliterarnost, odnosno neka vrsta poetike primitivizma, Brotigana čini nastavljačem one linije savremene američke poezije čiji je najznačajniji predstavnik Vilijam Karlos Vilijams. Ipak, njegovu poeziju treba posmatrati više kao preliterarnu, nego kao neliterarnu. U tom smislu, osnovna postavka Brotiganove poetike je preartikulacija poetskog odgovora na stvarnost. Za realizaciju ovog nauma neophodno je, metaforično rečeno, vratiti se korak unazad. Odatle i potiče jednostavnost u izrazu ovog pesnika. Poeziji Ričarda Brotigana može se zameriti njena banalnost i proizvoljnost, ali ako delo ovog pesnika posmatramo kao jedan mogući korak u prevrednovanju moderne poezije, njegov značaj će nam biti jasniji.
Ričard Brotigan je godinama patio od alkoholizma i depresije, a 1984. godine je izvršio samoubistvo pucnjem iz pištolja Magnum 44. Tačan datum njegove smrti nikada nije utvrđen, ali pretpostavlja se da je u pitanju 14. septembar. Beživotno i poluraspadnuto telo pesnika pronađeno je u njegovom domu u Bolinasu (Kalifornija) tek 25. oktobra iste godine.
Vladimir Stojnić
Poslednja muzika još nije odslušana - izbor iz poezije
30 centi, dve karte, ljubav
S naporom misleći na tebe
ušao sam u autobus
i platio 30 centi vozarine
tražio od vozača dve karte
pre nego što sam otkrio
da sam
bio sam.
Autobiografija (glancaj je kao komad srebra)
Stojim na groblju u Brdsu, Teksas.
Šta je ono Džudi rekla? „Jadno je i divno takođe.“
Jedan veoma stari čovek koji ima rak na licu i koji vodi
računa o groblju, grabulja grobove
gotovo kao da glanca komad srebra.
Jedan stari pas stoji pored njega. Dan je vreo: 40 stepeni.
Šta ja tražim ovde u zapadnom Teksasu, stojeći na
groblju? Starac se isto to pita.
Moje prisustvo je postalo deo njegovog grabuljanja. Znam
da on takođe glanca i mene.
Šarkama nakačena na zaboravnost kao vrata
Šarkama nakačena na zaboravnost
kao vrata,
lagano je nestala iz
vidokruga,
a bila je žena koju sam voleo,
ali previše je puta spavala
kao mehanički jelen u mojim zagrljajima,
a ja sam patio u metalnoj gluvoći
njenih snova.
Engleskoj
Nema poštanskih maraka koja šalju pisma
nazad u Englesku od pre tri veka,
nema poštanskih maraka koja će pisma poslati
na put unazad sve dok grob još uvek nije bio iskopan,
a Džon Don* stoji gledajući kroz prozor,
tek što je krenulo da kiši ovog aprilskog jutra
i ptice padaju na drveće
kao šahovske figure na neodigranu partiju,
a Džon Don vidi poštara kako dolazi ulicom,
poštar hoda veoma pažljivo jer je njegov štap
napravljen od stakla.
* John Donne (1572 – 1631), engleski jakobinski pesnik i propovednik, predstavnik metafizicke poezije - prim. prev.
Poslednja muzika još nije odslušana
Bila je to reka u planinama, pretpostavljam da ima puno
reka u planinama što teku kroz naše snove u
smrt i duboke basene. Voda je bila tako bistra da sam mogao
videti izraze na njihovim licima dok su gledali u mene
iz svojih staklenih kovčega. Pogledao sam ispod vode i video
staricu kako se smeši, nije imala ni zube, ni kosu,
mislim da je to bila Isusova sestra, i video sam
prelepu devojku u kovčegu, držala se za suvu
igračku dok su joj pastrmke preplivavale preko lica. Mora da je
bilo pet stotina ljudi zakopanih u staklenim kovčezima pod
rekom, a ja sam šetao duž obale, gledajući ih
kao da su bili prsti na mojoj levoj ruci.
Majk
Šetali smo duž lučkog nasipa
što je krivudao kao Ajnštajnov doručak
u beskonačnost,
a tamo su bili neki ljudi koji su pecali sa mola,
uglavnom Kinezi.
Majk je dotrčao do jedne starice
i pitao je da li voli da ubija ribe,
da ubija žive stvari,
a ona mu se nasmešila,
usta su joj se pružala u nedogled.
Poštar
Miris
povrća
po hladnom danu
pouzdano predstavlja akt stvarnosti
kao vitez u potrazi za svetim gralom
ili poštar na seoskom putu što traži
farmu koje tamo nema.
Šargarepe, paprike i bobice.
Nerval, Bodler i Rembo.
Prirodna pesma
Mesec
je Hamlet
na motoru
koji se spušta
niz tamni drum.
Nosi
crnu kožnu
jaknu i
čizme.
Nemam
gde
da odem.
Voziću
cele noći.
iz ciklusa Galilejski autostoper
Galilejski autostoper prvi deo
Bodler je
vozio Model A
po Galileji.
Pokupio je
autostopera po imenu
Isus koji je
stajao među
ribama đacima
hraneći ih
komadićima hleba.
„Kuda ideš?“
pitao je Isus
smeštajući se
na prednje
sedište.
„Bilo gde,
bilo gde van ovog sveta!“
vikao je
Bodler.
„Ići ću s tobom
sve do
Golgote,“
reče Isus.
„Imam
propusnicu
za tamošnji
karneval, a
moram
da zakasnim.“
1939. treći deo
Bodler je dolazio
u našu kuću
i posmatrao
me kako meljem kafu.
To je bilo 1939.
a mi smo živeli u ćumezima
Takome.
Moja majka bi stavila
zrna kafe u mlin.
Ja sam bio dete
i okretao bih ručicu
pretvarajući se
da je to lira,
a Bodler bi se pretvarao
da je majmun
skakućući gore dole
i držeći
limenu šolju.
Čas večnosti peti deo
„Kinezi
su čitali vreme
u očima mačaka“,
reče Bodler
i ode u
juvelirnicu
na Market Stritu.
Izašao je
nekoliko trenutaka
kasnije noseći
dvadeset jednu
sijamsku mačku
od dragulja
na kraju
zlatnog lanca.
Bejzbol utakmica sedmi deo
Bodler je otišao
na bejzbol utakmicu,
kupio hot dog
i upalio lulu s opijumom.
Igrali su
Njujork Jenkiji
protiv Tigrova iz Detroita.
U četvrtoj devetini
anđeo je izvšio
samoubistvo skokom
sa niskog oblaka.
Anđeo se prizemio
na drugu bazu, i to
tako da je ceo jedan
ugao terena pukao
kao ogromno ogledalo.
Igra je prekinuta
zbog straha.
Moj sprovod insekata deveti deo
Kada sam bio dete
imao sam groblje
gde sam sahranjivao insekte
i mrtve ptice ispod
ružinog drveta.
Pokopavao bih insekte
u tankoj foliji i kutijama od šibica.
Ptice sam pokopavao
u komadima crvenog platna.
Bilo je to veoma tužno
i ja bih plakao
dok sam kašikom ubacivao
zemlju u njihove male rake.
Bodler bi dolazio
i priključivao bi se
mojim sprovodima insekata
izgovarajući molitvice
veličine mrtvih ptica.
sa engleskog preveo Vladimir Stojnić
