Srečko Kosovel
Integrali
PRIJE KAPITULACIJA
Posljednja pričest.
Imaginarno ljudsko društvo
naroda – društvo različitih
krjeposti – u Ženevi.
Sterilni parlamentarizam.
Tajna diplomacija.
Amerika. Zlatni dolari.
Duh je brži od orijent-ekspresa.
Neron u crvenom krvničkom plaštu.
Čovjek moli: Da budem čovjek!
OTVORITE MUZEJE!
Otvorite muzeje!
Otvorite muzeje!
Po Evropi već plaše
mrtvaci – ideje.
Otvorite muzeje
za nacionalizam,
za mrtve ideje.
Otvorite grobnice!
R. I. P.!
1
Poput krtice ide crni vlak
ispod brda.
Iza sivog prozora sivo lice.
Kroz prozor se naginje dama
s glacé rukavicama.
Statika žalosti: melankolija.
Zemlja.
Svjetski događaji i
REVOLUCIJE
KRALJEVI
UMJETNICI
A tu slamnati krovovi.
Ulicom zvižduče neko
žalosni marš.
Marš, čovječe, iz zemlje nepravde!
Debelo sunce šeta
poput debele mesarice
selom.
To sunce je žalosno.
IZNAD LUDNICE
Iznad ludnice šeta
mjesečar-mjesec.
Bijelim vrtom korača sjena – čovjek,
zamišljen u svoju tužnu bradu.
Kao u kaleidoskopu plešu
pred njim valute, mjenice,
koje sagorijevaju u vatri duginih boja.
Ranije bankar, zatočenik papira,
sada šeta
s mjesečarom-mjesecom
iza bijelog zida ludnice.
To je sloboda,
ta strašna sloboda,
kada stupiš iza nevidljivih zidova
uvećane ljudske svijesti,
koja se razmiče u užasnu
ogromnost.
KONS: XY
Kroz moje srce koračanje velikoga slona.
Cirkus Kludsky, ulaznica 5 din.
Ne udaraj boli na velika zvona!
Ona se smiješi: cin cin cin.
Srca ljudska su mala, a tamnice velike,
htio bih ići kroz svako ljudsko srce.
Jesi li pristalica ove ili one klike?
Tisuću dinara ili 7 dana tamnice.
Nikada u mojem srcu ne plače cvijeće.
Ko bi bio utučen, mada mlad.
Što ako kroz vrata žandar šeće.
Vojni proces, bit ćete u tamnici sad.
Cvijeće, samo ovih teških dana tavori.
Tvoje su oči, žandaru, kao bajonet,
glupe i zlobne. (Cvijeće, oči zatvori!)
Gandhi je bio zatvoren čitavih godina šest.
KONS: Z
Melankolična harmonika.
Sezona kupanja.
Plave munje.
Cipele br. 40.
Istra umire.
More.
Evropa umire.
Sport, gospodarstvo, politika.
Japan protiv Rusije. NOVA KULTURA.
Nova kultura: čovječanstvo.
Nova politika: čovječanstvo.
Nova umjetnost: za čovjeka.
Evropi se bliži smrtni čas.
Dajte joj posljednju pomast s H2SO4.
Čas žalosti.
Zastor je otkrio nov svijet.
KONS: 4
Boston osuđuje Einsteina.
Einstein je zabranjen.
Relativitet opasan?
U Berlinu zatvaraju
kineske studente.
Kineski studenti opasni?
SHS mijenja vladu.
Dosta vlada je već zamijenila.
Francuska. Španjolska. Maroko.
Frajtar terorizira.
Žandar terorizira.
Veliki ljudi žive
po zakonima svoje duše.
Mali po paragrafima.
§ X: 14 dana u zatvor.
§ Y: Na vješala.
§ Z: U progonstvo.
21 godinu bio sam u zatvoru.
10 × na vješalima.
Prognan sam zauvijek.
Hej, draga, ti bi plakala?
Ali ja ne mogu plakati.
Čvrst sam poput čelika
koji mora srce probosti.
KONS: X
Kratkovidi gospodin cenzor
jaše na nekom o štampi zakonu.
Jesen: na prozore kuca kiša.
U kišnom mantilu dolazi; u polutonu.
Apsolutizam dolazi. Zalud
očekujemo vedre dane.
Ko će zidati? Kopajte temelje!
Grunite na sve strane!
Stoljeće se stišće, do vrata zakopčan
na kiši stojim, kao da nisam ja, sred ulice.
Kraj prozora gledam: diluvij. Kiša.
U prozorskom staklu zrcali se sivo lice.
TUĐINA I MI
Francuska
Njemačka
Italija
-------
Moda
Vjeruje li svako od nas u neblaziranu
istinu koju živimo?
Šta moda, šta evropejstvo
i čovječanstvo. BITI.
Istina je na našoj strani, i
pomognemo li joj da se digne,
time je već riješen problem
života. Živimo istinski
život.
--------
Igrati se uvjeravanja.
EJ, HEJ
Ej, hej: kiša pada na sive ljubljanske kuće
tako da se pred suncem pokrivaju sivom zavjesom.
U Trstu nam spaljuju Edinost.
Krist je došao u Društvo naroda.
Ne, to nije onaj dobri, onaj lijepi,
glorijom ljubavi obasjani.
Pseudokrist je u Ženevi.
Kako, zar i u Ženevi kiši!
Krist je došao među preplanule puntare,
tamo na sivoj ulici stoji
i izgoni književnike i fariseje.
Puca i ubija.
Puca i ubija.
O, ti ovčji, ti bijeli narode!
Znaš li sad šta si?
DETEKTIV BR.16
„Dobar dan.“
Upravo sam se
probudio iz snova.
Zimsko jutro blista.
Sunce srebrno.
„Ja sam detektiv.“
(Gospodine, zar sam kriv
ja?)
„Vi ste opasni veoma
i bez posla sad,
naravno, poeta. –
Ni dlaka s glave vam
od mene neće faliti.“
(O, digni se, Veliki kolektive!)
Pretraga.
Zaplijenjeno.
Vani sija svijetlo sunce.
Detektiv ne razumije
moju pjesmu
koja juri za njim
na srebrnim krilima
zimskog sunčanog
VJETRA.
Henrika!
Policajac.
Šta?
Zmaj.
Sunce srebrno,
admiral.
Skoči kralju s prijestolja
i budi kao ja,
budi veseo,
pjevaj
sa mnom
u ovom srebrnom
sunčanom zimskom vremenu.
TI NISI KRALJ.
GOSPODIN
Gospodin me prati
sitnim, zlim očima.
Što me pratite, gospodine,
hoćete li medalju za hrabrost
što ste me uhvatili
„Opasnog“?
Čovjek je uvijek ljut,
ima li i sićušne brige,
a ako je plašljiv, svega se boji
i sve mu je opasno.
Šta biste imali vi
da nemate oružje?
Plašljivci nose oružje.
A mi imamo državljanstvo
u sunčanom kraljevstvu smrti.
Odlikovat ćemo vas
medaljom sićušne ljutnjice
i podle mržnje,
o, gospodine,
o, gospodine oružniče.
NATPIS IZNAD GRADA
Automobil 4 km, misli 1 km,
težnja 100 m.
Predio budalaštine: glupan muče,
magarac kraljuje, a pjesnik jauče
na mjesečini. – Joj, imate li klistir? –
Halo! Fizika! Ovo nije Balkan.
Befehl za sapun. Sunce u kestenju.
Ja se smijem crnookoj djevojci
koja me voli. Vila se
udala. Tamo idem, bijedni pjesnik.
Po jezeru crnom veslima
klap – klap – klap – klap
moj čunčić u trap,
tamo gdje ona sjedi pred zamkom
i mene čeka.
Pse na kaiš, inače kazna.
RADOM GRADIMO
Radom gradimo
svoju budućnost.
Stijenje valjamo
za zdanje njeno,
bijeloblještavo, zlatnoognjeno.
I šutimo.
Od nada zlatnih
blistaju tornjevi.
Kraj njenih vrata
veliki Snovi,
poput mora ognjenog blistanje
u plamenju zlatnom.
A naše djelo je čvrst granit
i naši snovi su suho zlato
i naši snovi nisu privid.
Budućnost pripada onom ko vjeruje u nju.
EVROPA UMIRE
Evropa umire.
Društvo naroda i apoteka,
oboje su laž.
Operacije. Revolucije!
Na sivoj cesti stojim.
Smeđe lišće pada s grana.
A ja se samo jednoga bojim,
kada to drveće bude golo, crno stajalo
i siva polja
i male kućice
i budem urlao,
a sve, sve uokolo bude
šutjelo.
DESTRUKCIJE
O, laži, laži, evropska laži!
Samo te destrukcija može ubiti!
Samo destrukcija.
I katedrale i parlamenti:
laž, laž, evropska laž.
I Društvo naroda laž,
laž, evropska laž.
Rušiti, rušiti!
Sve te muzeje faraona,
sva ta prijestolja umjetnosti.
Laž, laž, laž.
O Sofijo, o katedralo.
O, mrtvaci, koji ćete spasiti
Evropu. O, mrtvaci
bijeli koji čuvate Evropu.
O, laž, laž, laž.
Rušiti, rušiti, rušiti!
Milioni umiru,
a Evropa laže.
Rušiti. Rušiti. Rušiti!
SUVREMENA MRTVILA
Bijedno, bijedno, bijedno.
Politika ubija, istina ubija,
misao ubija, religija ubija,
sve ubija, ubija
čovjeka.
Samo borba daje snagu, samo borba,
borba za novu religiju.
Za novu religiju sunca
koje sija u ljudska srca
tako da im budu dobre oči,
da im veseli budu koraci.
Naši snovi su bijeli oblaci
na moru azura.
Jedino što je lijepo
na svijetu jeste sunce.
Jedino što je još veliko:
Sunce – čovjek.
SVJETILJKA PORED PUTA
Što bi bio čovjek ako ti je teško
biti čovjek? Postani svjetiljka
pored puta koja tiho baca
svoj sjaj na čovjeka.
Neka bude kako jeste, jer, kako je,
uvijek je on s ljudskim licem.
Budi mu dobar, tom čovjeku,
i nepristran poput svjetiljke
koja tiho obasjava lica pijanaca
i vagabunda i studenata
na cesti pustoj.
Budi svjetiljka ako ti nije
moguće biti čovjek,
jer teško je biti čovjek.
Čovjek ima samo dvije ruke,
a morao bi pomagati tisućama.
Budi zato svjetiljka pored puta
koja svijetli usamljenom koji bludi.
Budi svjetiljka s jednim svjetlom,
čovjek u magičnom kvadratu,
zelenom rukom znakove što daje.
Budi svjetiljka, svjetiljka,
svjetiljka.